Kako nas 'hrana za utjehu' vraća u djetinjstvo

2015
8 Siječanj 2015, Komentari: Komentari isključeni za Kako nas ‘hrana za utjehu’ vraća u djetinjstvo

Hrana za utjehu ili ‘comfort food’ nije, kako bi se na prvu moglo pomisliti, brza ili ‘junk’ hrana, nego ona koja je povezana s našim djetinjstvom i koja nam, dok je jedemo, daje osjećaj sigurnosti i pripadanja.

Poznati Oxford English Dictionary 1997. godine u svoje je izdanje dodao definiciju pojma “comfort food”, odnosno “hrana za utjehu”. U rječniku se navodi kako je to hrana koja tješi ili pruža utjehu, a odnosi se na bilo koju hranu koja je povezana s našim djetinjstvom ili domaćom (obiteljskom) kuhinjom.

Poput domaće juhe ili jaja pečenih na masti.

U definiciji stoji napomena kako je hrana za utjehu nerijetko je bogata šećerom i ugljikohidratima.

Iako se procjenjuje kako se ovaj izraz počeo koristiti šezdesetih godina prošlog stoljeća, hrana za utjehu bezvremenski je koncept. Osim hranjivosti, možemo li pouzdano reći kako nam određena hrana doista može pružiti nešto više, poput osjećaja utjehe u trenucima lošeg raspoloženja?

Hrana od koje se osjećamo bolje

Shira Gabriel, profesorica psihologije na Sveučilištu New York (Buffalo), definira ‘comfort food’ kao bilo koju hranu koja pomaže osobi da se emocionalno osjeća bolje.

Za razliku od drugih zemalja, u SAD-u se pod hranom za utjehu misli na sladoled, pire krumpir, pomfrit i ostala jednostavna, često masna i zasitna jela te grickalice. Često smo svjedoci kako likovi u američkim filmovima i serijama prekide i otkaze ‘liječe’ otvaranjem kantice sladoleda.

“Poistovjećivanje hrane za utjehu i kalorične hrane je osnovno nerazumijevanje odakle svojstvo utjehe zapravo dolazi.”, kaže Gabriel. Dodaje kako nas ne tješe kalorije ili toplina nekog jela, nego određena društvena komponenta koju pojedina hrana nosi sa sobom.

U istraživanju magazina Appetite, Gabriel i njezini suradnici otkrili su kako osobe s jačim emocionalnim vezama češće posežu za utješnom hranom kad se osjećaju usamljeno. Zaključak je kako se moć hrane za utjehu nalazi u našim asocijacijama te našim sjećanjima za kojima posežemo kad se osjećamo tužno ili usamljeno.

Često nam se ta sjećanja vraćaju u obliku nečeg jestivog, poput toplog sendviča koji u nama izaziva pozitivna sjećanja na sretno djetinjstvo.

Ništa ne liječi kao mamina juha

Juha se često povezuje s osjećajem brige – majke su nam je pripremale kad smo bili bolesni pa smo se tada osjećali zbrinuto i sigurno. Kad smo odrasli, juha nam je postala jedno od utješnih jela na koje imamo pozitivne asocijacije i koje u nama pobuđuje osjećaj topline i brižnosti.

“Ljudi vjeruju kako ih kalorična hrana spašava od teških i neugodnih osjećaja., kaže Kelly Brownell sa Sveučilišta Duke, upućujući na to kako veza između hrane i utjehe ne mora nužno postojati, odnosno kako se hrana može zamijeniti s bilo čime što nam daje osjećaj utjehe, pripadanja i sigurnosti. Poput čitanja omiljene knjige ili gledanja najdraže TV emisije.

Koncept hrane za utjehu posebno se dobro može promatrati kod iseljenika koji posežu za hranom iz djetinjstva kad se osjećaju nostalgično i kad im nedostaje rodno mjesto.

Vezani članci