Blagdanska trpeza: Purica, odojak, janje i guska

2013
25 Siječanj 2013, Komentari: Komentari isključeni za Blagdanska trpeza: Purica, odojak, janje i guska

Blagdani, slavlja, redovito su povezani s mesom. Logično. Blagovati znači – jesti, dobro jesti, gostiti se. A i za životinje, stoku, kaže se - blago.

Meso se ne jede svaki dan, nikada se nije jelo svaki dan i kako izgleda ni neće se jesti svaki dan. Što je naravno dobro. A za blagdane – treba blagovati.

Purica pod borom

Što je za Badnjak bakalar to je za Božić purica. Divna, egzotična, velika ptica, najpopularnija na svijetu. Kad joj ‘fučnete’, javi se. Prrrrllllll! Poput policijske motorole. Svi je vole gledati u njezinoj najprirodnijoj okolini, pećnici štednjaka. Došla iz Amerike te joj i dan danas na tzv. Dan zahvalnosti, predsjednik USA pred kamerama nježno i zahvalno miluje po leđima. Tu puricu navodno puste na miru, ali zato se tog dana u Sjedinjenim državama milijuni purica zahvaljuju na blagdanskom stolu. Za razliku od ostale hrane koja je došla iz Novog Svijeta, purica je dočekana s oduševljenjem. Dok se npr. krumpir stoljećima probijao na naše stolove, purica je dočekana raširenih ruku. Tko se usudi reći da nije porijeklom iz Zagorja ili Pazina?

U 16. stoljeću purice su bile dvorska atrakcija od Engleske do Italije. I već tada su bile nezaobilazni dio Božičnog ručka. 1549. godine Katarina Medici na fešti je gostima ponudila 66 purica. Tada je to bila ozbiljna demonstracija moći. Purice su još uvijek bile rijetkost, ali polako su se probijale u puk i prestale biti samo hrana vlastele.

Ah! Blaženi blagdanski deminutivi! Bila ona pura, puretina ili puran kad se zarumeni u pećnici uvijek joj valja od milja tepati – purica. Mi im tepamo, a purice razgovaraju i pitaju jedna drugu. –Što misliš, imali života poslije Božića?

Odojak u ponoć

Nova Godina ne može bez odojka. Rumeno prasence sa jabukom u ustima simbol je novogodišnjeg stola. Najljepši je kad je cijeli, sa ražnja ili iz krušne peći. Ali ne nedostaje ništa ni dobrom komadu iz pećnice. Fino narezane kožice, ‘na šahovnicu’. Svinja ruje prema naprijed pa je to i dodatna simbolika Nove Godine. Svinjca ruje, a mi se nadamo.

Svinjetina je jako raširena zato što su razni narodi kroz stoljeća pronašli način da iskoriste gotovo sve dijelove svinje. Da ponovimo, Englezi kažu da se od svinje ne jede samo skvičanje. Francuzi su osobito razvili veliku tradiciju svinjokolje i prerade svinjskog mesa, (charcuterie) pa su specijalizirali posebne istoimene mesnice isključivo za svinjetinu. A ni ta jabuka u ustima nije bez veze. Jabuke i svinjetina dobro se slažu i ima gomila recepata sa tom kombinacijom.

Janjetina za Uskrs

Janjetina je po cijelom svijetu povezana sa Uskrsom. Poklopila se kršćanska simbolika janjeta, proljeća i doba kad nova generacija janjadi dolazi na svijet. ‘Dobri pastir’ brinuti će za svako janje a jedno će završiti i na stolu. Tako i treba jer to je posebna prilika, blagdan i slavlje. Nakon korizme, odricanja koje je nekad imalo ozbiljan karakter, a ne ovo što svake godine moramo čitati kako se ‘estradni umjetnik’ odrekao konjaka i prešao na gemišt. Amerikanci i Englezi gotovo da i ne jedu janjetinu. Drže da tako mlado janje nije baš ekonomično pojesti.

Ne znam što će biti s nama ali u Europi je teško kupiti janje sa glavom. Nekako im se to ne sviđa. Kad je moj prijatelj postkonceptualni umjetnik u Berlinu, u svojoj umjetničkoj akciji želio ‘okrenuti’ janjca teško ga je bilo nabaviti s glavom. Ali zato su naše zagrebačko- romsko-turske veze proradile i janko sa glavom letio je nebom iznad Berlina.

Martinjska guska

Nema martinja bez guske. Sveti se Martin sakrio kad su ga htjeli proglasiti biskupom, ali guske su ga odale. Spasile su i Rim. Dobre su čuvarice i vole napasti nezvane goste u dvorištu. Guska je omiljena višenamjenska ptica. Sa perom se pisalo. Sa perjem se punili jastuci. Gusja mast je cijenjena a jetra da i ne pričamo. Šopanje gusaka radi se još od starog Egipta. Ali ipak ne morate baš svakoj ‘debeloj guski vrat mazati’.

Vezani članci