Vjerujem da neću izazvati preveliko snebivanje kad izjavim da mi nogomet ne samo da nije glavna sporedna stvar na svijetu, nego vrlo rijetko, ako ikad, uspije dotaknuti sferu mojih interesa, a i tada, nažalost, samo zbog loših konotacija.
Međutim, dalo bi me se nagovoriti da barem odglumim ljubav prema tom meni teško shvatljivom nogoloptanju, kad bi mi to osiguralo da mi stražnjica vidi puta i ja se dočepam Brazila.
Nogometne bih zanesenjake tada ostavila da u istom uživaju, a ja se posvetila ljepotama i znamenitostima Brazila, poput recimo Iguassu vodopada i naravno, brazilskoj kuhinji.
Feijoada je već neko duže vrijeme na listi jela koja se spremam probati i ovo je za mene bila premijera. Iskustva i hvale onih koji su je imali prilike probati u Brazilu u originalu, potvrđuje činjenica da je nakon toga redovito repriziraju i u domaćim uvjetima, a internetski recepti uzdižu je u kraljicu jela s grahom, nazivaju gulašem za dušu, najboljim jelom na planeti i crnim platnom koje ističe bogati izbor mesa koje ste u feijoadu stavili.
Feijoada je doista nevjerojatan zbir različitog mesa na okupu, mekanog i sočnog nakon dugotrajnog kuhanja, kojem crni grah daje specifičnu boju i tek.
Izvorno bi trebala biti jelo brazilskih robova, kojima su jedini dostupni bili lošiji komadi svinjskog i drugog mesa, otud i recepti koji još i danas zovu, a pogotovo kod pravih gurmana, da se u nju stave i svinjske nogice, uši i drugi manje cijenjeni dijelovi mesa.
Danas se u ovaj gulaš stavlja što vam srcu drago, svinjetina i junetina, sušeno i dimljeno meso, kao i ono svježe, kobasice, slanina, rebra, prethodno kuhano ili pečeno. Originalno u feijoadu dolaze i chorizo kobasice, koje sam i ja ovaj put imala, ali ako su vam nedostupne, slobodno ih zamijenite svojim favoritom među kobasama.
Takva bogata, feijoada je dostatna sama po sebi, ali uz nju se u pravilu servira pržena ili kuhana riža, kuhana pa na maslinovom ulju kratko pirjana, dobro začinjena raštika, ali poslužit će i bilo koje drugo zelenje, poput blitve ili špinata i obavezno, kriške naranče.
Boje feijoade servirane u kompletu trebale bi predstavljati boje brazilske zastave. Crna – meso i grah. Bijela – riža. Zelena – raštika. Žuta – naranča.
Sama priprema feijoade vrlo je nezahtjevna, više vremena otpada na pripremu i nabavku svih namirnica. Kuha se dugo i primjerenija je za vikende i veća društva, jer je prilično zasitna.
SASTOJCI
Priprema:
- Ako ste odlučili koristiti dimljeno i sušeno meso, namočite ga u vodu na nekoliko sati, a vodu promijenite tri do pet puta. Isto tako namočite na nekoliko sati i grah, a zatim ga bez dodavanja začina i bez bacanja vode, pogotovo ako je riječ o crnom grahu, skuhajte.
- Skuhajte i meso da prilično omekša, pritom ga provjeravajte, pa izvadite ono koje je već omekšalo, jer neće biti svo u isto vrijeme kuhano, a i ne želite ga skuhati do kraja, jer slijedi mu još sat i pol kuhanja/pečenja nakon što ga spojite sa grahom.
- Vrijeme kuhanja i mesa i graha možete osjetno skratiti, poslužite li se ekspres loncem.
- Kad su i grah i meso već prilično mekani, na masnoći popržite na veće komade nasjeckan luk da lagano promijeni boju, dodajte sjeckani češnjak i celer korijena narezan na kockice i kratko ih popržite.
- Dodajte na veće komade narezane kobasice, slaninu i preostalo meso, koje po želji skinite s kosti, što sam ja učinila. Sve zajedno još kratko pržite i dodajte u grah koji je ostao u vodi u kojoj se kuhao. Dodajte i ponešto vode u kojoj se kuhalo meso.
- Sad je vrijeme da dodate sol i papar i začinite po ukusu, naročito ako niste stavljali sušeno meso, koje je već samo po sebi slano. Sve zajedno možete nastaviti kuhati idućih sat do sat i pol na štednjaku ili premjestiti u zemljanu posudu pa ga jednako isto tako sat i pol vremena peći na 180-200 °C u pećnici.
- Povremeno provjerite i odlučite kad je gotovo, ovisno o tome volite li da je jelo rjeđe ili gušće.