Parizer je jedna od popularnijih salama i teško da se možete vratiti nekoliko godina unazad, u školske klupe, bez da pomislite na sendvič s parizerom, sirom, krastavcima i majonezom.
Kod nas poznata pod nazivom pariška kobasica ili parizer kako mu tepamo, ova popularna obarena kobasica je poznata i po njemačkom nazivu Fleischwurst Extrawurst. Najbolje se vrste nazivaju Lyoner ili lyonska kobasica po francuskom gradu Lyonu.
Iako se ne zna sa sigurnošću je li nazvana prema talijanskoj mortadeli ili je inačica originalnih naziva, parišku kobasicu u SAD-u nazivaju bologna ili baloney.
Receptura te obarene kobasice prenosila se s generacije na generaciju pa se tako u SAD-u proizvodi već stoljećima.
Neki su joj s vremenom nadjenuli ime Lebanon Bologna po okrugu Lebanon u Pennsylvaniji gdje žive Ducheri – potomci doseljenika iz Nizozemske, jugozapadne Njemačke i Švicarske. Otud i objašnjenje da je bologna oblikom i okusom slična širim i većim obarenim kobasicama koje se danas proizvode u Njemačkoj.
Razlika između parizera i mortadele
Sirovina za tu mesnu delikatesu najfinije je mljeveno crveno goveđe i svinjsko meso. Uvijek mu se primiješa i malo začina pa je zbog izuzetno blagog okusa i lake probavljivosti omiljeni narezak na jelovniku djece i odraslih.
Parizer se od mortadele i sličnih salama razlikuje najviše po tome što se umjesto začina mirte koristi češnjak, te ne sadrži komadiće masti, pistacije ili masline. Ova polutrajna salama dostupna je u svakoj trgovini, nije pretjerano skupa, a ukusna je.
Spada pod obarene kobasice koje se toplinski obrađuju pečenjem, dimljenjem i kuhanjem.
Iako porijeklo ove ukusne salame nema veze s Parizom, u Češkoj primjerice, postoji Pariška salata. Radi se upravo od parizera (u Češkoj je to Bologna salama) narezanog na trake, naribanog luka, graška i vrhnja.
Neki idu toliko daleko da tvrde kako je parizer nazvan tako samo da bi, povezan s Parizom, zvučao posebnije.
