Torta od ćevapa na poklon nepcu

Piše meni moja urednica neki dan: ‘Majo, tvoji su za listopad ćevapi i ekstravagancija.’ Došlo mi je da joj odgovorim: ‘Daj ti fino odi na ćevape, a ja ću se za to vrijeme ekstravagantno prošetati nekim dućanom, npr. cipela ili torbi!’ Međutim, kako sam bila u slavljeničkom raspoloženju i glavom u kuhinji među prijedlozima i željama za dječje torte (op.a. potomak je i dalje ljut jer je ova torta napravljena NAKON njegovog rođendana. Eno ga, još se duri…), polusarkastično sam joj odgovorila: ‘Ćevapi? Ekstravagantno? Ma da, nema frke, budem nam evo složila tortu od ćevapa…’

I tako je, uz sarkazam i njeno, sigurna sam, pljeskanje rukama uz povike odobrenja, rođena ideja o torti od ćevapa.

Za razliku od većine recepata koje naprosto složim na licu mjesta, bez ikakvog uvoda ili pripreme, za ovo sam se ipak malo pripremala; što istraživanjem (nisam našla ništa slično!), što skiciranjem, što mjerenjem.

Ne sramim se reći kad pogriješim, dapače drago mi je ako time mogu pomoći i olakšati nekome, tako da javno priznajem da je prva verzija završila neslavno iz sljedećih razloga:

1. Krumpire ne solite čak niti blago jer vam ih je žao gledati tako neslane, ćevapi su dovoljno slani za oboje.
2.  Tortu možete složiti u dva reda spiralno posloženih ćevapa, međutim u tom slučaju se pripremite na sate pečenja.
3.  Nadjev neka bude dosta gust, nemojte ga htjeti razrijediti, ćevapi puste dovoljno tekućine za vlažnost same torte.
4. Ako ikako možete izdržati, pričekajte da se torta ‘odmori’ nakon pečenja, te sastojci u potpunosti prožmu. Što je torta hladnija, to je bolja.

I za kraj, javno i oduševljeno, veliko hvala mojoj urednici koja zna koliko se zaista volim igrati u kuhinji, naročito s namirnicama u koje se u globalu ‘ne dira’, kao što su ćevapi.

Ćevapi – obavljeno!
Ekstravagancija – obavljeno!
Izrazi lica i oblizivanje rukavima muškog dijela obitelji – obavljeno!